Pahulja na šumskom dlanu

Kada vjetar zavijori, grane zaplešu lagani ples šapćući ti tajne. Iz dimnjaka visokoga dimi se, sivi oblačić vjetar otpuše prema planini koja stoji visoko iznad malih kamenih kuća. Izgleda kao da samo crta dijeli bijeli napadali snijeg od gustog zimzelenog drveća. Nekima izgleda kao apstrakcija tužnog slikara, a drugima poput raja anđela. Spaja se u daljini planina pokrivena bijelim pokrivačem i oblačno nebo stvarajući beskonačnost i nedodirljivost. Hodam po kamenom putu još nepokriven bjelinom, i pucketaju osušene grančice pod potplatima blatnim zbog napadale lagane kiše. Spušta se sada magla i muti mi vid kao da me obavija zaštita ili zamka. Kad okrenem pogled, kroz maglu se još jedva ocrtavaju kamene kuće ostale iza mene. Osjećam miris borova pokrivenim injem i hladnoća mi grize nos i uši dok se ježim od njenih ledenih zubi. Iznad mene, oblaci svijetlosivi koji po nebu mutnome zaklanjaju posljednje zrake sunca. I odjednom primijetim tamu, pada u mrak priroda oko mene. U kućama se upale svijetla i pojača se vatra u kaminima da se ne smrznu u mračnoj noći, nadolazećoj. Vjetar još jače zapuše, zadrhtim od vala hladnoće i  mirisa nadolazeće kiše. Izdahnem oblak magle, zašušti lišće i pahuljica mi dotakne obraz.

11.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s