Ovisnici o prozorima

Slušam te. Pratim tvoje pokrete i potisnute uzdahe. Tako poznate da se pomalo i bojim. Prate već iscrtanu putanju.

Došli smo do srži. Nas samih, ali i nas kao zakopčanoga patenta. Zaključali smo se člancima i prekrižili prste u molitvi. Iako oboje ne vjerujemo u nešto veće od nas samih.

Ne sjećam se kada sam tako počela razmišljati. Ne sjećam se jesi li ti te iskre nepovjerenja i sumnje prenio na mene ili sam ja tebe opekla.

Ne mogu se sjetiti sebe prije tebe. Ne znam jesi li me zagrijao ili zapalio.

Postali smo ovisni. Ti i ja.  Nezasitne usne. Droga i diler u isto vrijeme.

Jesi li ti postao moja cigareta?

Primijetila sam da mi se kosa stanjila. Gubim li svoje krhotine radeći mjesta za tvoje komadiće? Postat ću prazna rupa oblivena tobom.

Prepoznaješ li se još?

Molim te, nemoj mi zamjeriti. Ogledalo će te prikazati, a ti ćeš ga zamijeniti za prozor.  Već znam. To mi se dogodilo jučer.

Možda kroz prozor vidimo nešto novo. Možda nas zabljesne veliki bang.

Da obojimo prozore? Stavimo nove zavjese?

Smirit ćemo se. Moramo. Uživat ćemo u pogledu koji nam se razlijeva po zjenicama. Crta pruge u različitim bojama miješajući redoslijed u dugi.

Potražit ćemo se još. Ovisimo o zraku, a ono nas drži na pijesku Zemlje. Možda smo i mi takvi. Možda stvarno jesmo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s